Ulazak Saturna u znak Vodolije očekuje nas 21. marta 2020. godine gde će boraviti sve do marta 2023. godine, s tim da će od 1. jula do 17. decembra 2020. godine opet biti u Jarcu nakratko.

Njegov sam prelazak u znak Vodolije propraćen je i virusom svetskih razmera koji ovih meseci drma svet. U ovom trenutku u znaku Jarca imamo Marsa, Jupitera, Plutona i Saturna. Najjači spoj od svih je upravo "zagrljaj" Saturna sa Plutonom. Moćan. Razarajući. Spoj koji nosi predznak ništavila.

Kada se sretnu Saturn i Pluton, bilo u konjukciji, bilo u kvadratu, dobivamo dogadjaje epohalnih razmera. Ako ne verujete u to, trebalo bi znati da je Prvi svetski rat započeo baš u konjukciji ove dve planete, a Drugi svetski rat u njihovom kvadratu. I sada ga opet imamo.

Kako izgledaju zgarišta, izgleda da dobro znamo. Ali kako izgleda pustoš kojoj se otima mir? Kako izgleda kada u trenutku zastane život za kojeg ste još do juče mislili da ga imate?

Kad se raspadnu osovine društva? Temelji neki za koje ste mislili da su temelji? Kada ostanemo bez važnosti za koje možda ni ne znamo da su važnosti... Kako izgleda kada precenimo sebe i potcenimo prirodu. Kada pomislimo da smo neuništivi, a sve oko nas biva uništeno.

Kako izgleda kada "lepota" koju živimo dobije reset. Kada izlozi na koje smo navikli postanu prazni.

Kad naši odrazi u ogledalu više nemaju od čega da se sakriju...  Kada smo prisiljeni da budemo ogoljeni. Onakvi kakvi zaista jesmo.

Kada se utiša svetlost reklama i izgled više nije divizija za ulazak u visoko društvo. Kad ne postoji više "zdrava hrana" nego jedeš ono što u trenutku imaš. Kada shvatiš da nisi intolerantan više na bilo šta osim na samoga sebe. A možda je oduvek tako?

Kada novac, status i moć više ne brane telo jer tvoje telo ima svoje zakone. Kada stvari za koje si do juče mislio da ne možeš bez njih postanu stvari bez kojih moraš. Kada visoku modu zamene plastična odela u kojima izgledaš kao paket pred zamrzavanje.

Kad više ne primećuješ ko i šta ima na sebi, jer svi postajete identični. Kada strah postane dublji. Stvarniji. Realniji.

Kad te dotakne do kostiju i zaboli. Kad počneš da ceniš trenutke koje si ranije trošio u nepovrat. Kada sve što si mislio da znaš, dobije novu dimenziju.

Kada u konačnom ishodu ne možeš da pobegneš od ljudi koje voliš. Ili te vole. Ili se ne volite, ali živite. Tu. Pod istim krovom kojeg tako često nazivaš domom, a da li zaista to jeste?

Kad utihnu svi klubovi, večere, sportski dogadjaji, mobilni telefoni, mreže, ljubavnici i aplikacije. Kada ostaneš sa onime što imaš i od čega konačno moraš da naučiš da ne možeš da pobegneš.

Kada se otvori Pandorina kutija i kad shvatiš da si ta kutija zapravo ti. Naoružan do zuba u pohodu u kojem si branio do juče nesto svoje, a danas shvataš da je neobranjivo. Da si nanizao greške i propuste.

Olakšavajuće okolnosti. Izmišljene živote. Da si živeo Instagram i virtualne stvarnosti dok si mislio da odrastaš u čoveka, da gradiš veze i osnivaš porodicu. Dok si bio nekome ljubav, prijatelj, saputnik, roditelj, uzor, idol, da li si zaista to i bio?

Nije li ta izolacija koju toliko odbijaš da proživiš zapravo odbijanje suočavanja sa samim sobom? Da li smo postali ljudi koji se boje da budu zatvoreni sa ljudima sa kojim smo odabrali da živimo? Da li smo postali ljudi koji su toliko prazni ako nema aktivnosti koje će ih ispuniti? Da li smo postali ljudi koji će zaboraviti da veruju i da se mole ako se hramovi zatvore? Da li smo postali svoji sopstveni zatvori? Da li smo mi, uopšte, mi?

Žarište virusa još uvek gori. U danima pred nama kada se čak 5 planeta nadje u znaku Jarca, a od 18. marta možemo očekivati možda i najveći obim problema. Širenja. Panike. Dane u kojima konačno shvatamo da nismo neuhvatljivi. U kojima represija koja dolazi moze učiniti samo dobro.

Jer, očigledno sami nismo sposobni da sebe iskontrolišemo.

PageBreak

Kada 1. aprila. Mars i Saturn budu zajedno u znaku Vodolije, možemo očekivati i neke nove, oštrije mere.

A kad se 4. aprila i Jupiter približi Plutonu, i neke drastičnije promene.

Zaokrete. Obime.

Svakako intenzitet energija popušta tokom polovine aprila i maja.

No, svima je jasno da cemo se sa posledicama boriti sve do kraja godine i Jupiterovog prelaska u znak Vodolije.

Saturn ce nas ipak sve do 2023. godine čekati.

Tražiti. Menjati. Kao društvo. Kao individue. Kao vrednosti. Tražiće nas i konstantno podsećati na one ljude koji smo postali i koji ćemo tek postati sa ovom krizom.

U svetu u kojem smo toliko žudeli za izumima i robotikom i sanjali o nekim drugim planetama, zastali smo u vremenu Saturna u Jarcu koji nam je otvoreno pokazao da jos nismo spremni za te vrednosti. Jer, mi ne znamo ni šta ćemo sa starim. Ukorenjenim. Praistorijskim.

I nije čudno da se svet resetuje na fabričke postavke. I da umesto letenja na Mesec učimo kako da pravilno operemo ruke.

U veku u kojem ste sanjali svoj prvi let na Mesec, možda konačno naučimo da treba realnije sanjati. Živeti. Voleti. Da smo i te kako zamenjivi.

Dodirljivi. Podložni. I strahovima i sreći i histeriji. Da smo od krvi i mesa i da su naši životi ipak nenadoknadivi gubitak za svet. Iako smo mislili da će nas zameniti roboti.

Mozda naučimo da jedni bez drugih ipak ne možemo da živimo.

Da je organizacija i odgovornost nešto što moramo sami da imamo ne čekajući da nas na to podsete drugi.

Mozda shvatimo da su "oni" stari i bolesni ipak nečije majke, očevi i dedovi. Da su umorna i neispavana tela medicinskog osoblja zaslužila da odmore. Da su vozači koji stoje danima na granicama oni bez kojih sutra ne bismo mogli da funkcionišemo. Da svako zanimanje ima baš svrhu koju treba imati da bismo funkcionisali. Jer sami ne možemo. I mozda konačno shvatimo da je svako važan i da se ne treba da se delimo.

Jer, humanost je a priori. Kao i shvatanje. Kao i bolnice i domovi koji će videti više molitvi nego nedeljne službe. U vremenu u kojem ćemo doživeti više opraštanja nego ikad, jer ako ne oprostimo, kako će nam svet oprostiti?

I kad se jednog jutra probudimo iz ovih okolnosti, kad nam se naježe tela na spomene ovih dana, kada se probudimo preživeli, bitno će biti samo jedno: da li ćemo svetu koji ostaje moći ostaviti i Sebe.

Na meni je. Na Tebi je. Jer, naposletku, ko čuva Čuvare? Ako ne ja. Ako ne Ti.

Astrolog: Sanja Paraminski Aisha