Poremećaje disanja u spavanju karakterišu hrkanje, epizode prestanka disanja često praćene nasilnim buđenjem iz sna i prekomerni dnevni umor i pospanost. Zvuči li vam ovo poznato?

"Ja više ne mogu da izdržim, ovo je strašno. Šta da radim? Da ignorišem? Stavim čepiće u uši? Kako ću čuti budilnik? Kako, šta, gde… - počinje svoju priču Suzana Ranković. – Znam da problem hrkanja partnera zvuči veoma simpatično i smešno. I bilo je: prve, druge, treće zajednički provedene noći. Četvrte sam već razmišljala da mu stavim jastuk na glavu. Ne mogu da spavam. Svaki put kad odemo u krevet zajedno (a lepo je ići zajedno spavati, malo pričati, smejati se, maziti…) ja u panici pokušavam prva da zaspim, ali to je nemoguće.

Saznala sam da nisam prvakinja u brzini kojom tonem u san. Bili smo kod prijatelja na zimovanju.

Srećom, imali su kauč u dnevnom boravku na koji sam bežala slomljena pokušajima da spavam uz njegovo hrkanje. Probudim ja njega kad hrče, njemu uvek bude žao, okrene se na bok i u sledeće tri sekunde opet uspe da zaspi pre mene. Kako dvoje ljudi može da živi zajedno ako neko od njih dvoje hrče? A žive… 

- Ja sam, nažalost, bio uzrok Suzaninih neprospavanih noći. Imam problem sa hrkanjem i povremenim prestankom disanja dok spavam. Na moju sreću, živimo u Kraljevini Danskoj koja ozbiljno shvata ovaj problem. Posle mnogih ispitivanja dobio sam aparat sa maskom koji mi pomaže pri spavanju. Prvo sam bio skeptičan i mislio da nikad neću spavati sa maskom a onda sam otkrio da se spavajući sa njom budim ranije i odmoran i svež. Ne spavam više bez nje, život mi je potpuno drugačiji i bolji, a i Suzana je srećna, odmorna i zadovoljna. Želim da moje iskustvo osobe koje imaju problem natera na razmišljanje o lečenju ovih tegoba, koje mogu čoveku da unište zdravlje i život – završava svoju priču Đorđe Ranković.

PageBreak

Povodom 14. marta, Svetskog dana spavanja, Srpsko somnološko društvo i kompanija Filips održali su konferenciju "Dobar san za zdrav život", na kojoj su stručnjaci skrenuli pažnju na činjenicu da većina osoba koje pate od opstruktivne apneje u spavanju nema postavljenu dijagnozu. Kompanija Filips je zbog toga sebi postavila cilj da do kraja 2018. godine testira milion ljudi širom Evrope, Severne Amerike i Azije. O ovom poremećaju i posledicama koje izaziva razgovarali smo sa doc. dr Miodragom Vukčevićem, načelnikom pulmologije u KBC Bežanijska kosa, koji je jedan od retkih domaćih naučnika koji se bave ovom oblašću medicine.

U Srbiji se od poremećaja spavanja leči između 700 i 800 pacijenata, dok se procenjuje da broj obolelih iznosi oko 350.000. Upravo to ukazuje na ključni problem nepostojanja svesti o ovom poremećaju.

- Naučno je dokazano da osobe koje pate od poremećaja disanja u spavanju, ne samo što žive lošije, već žive i 5 do 10 godina kraće od ostalih. Učestalo glasno hrkanje, gušenje ili hvatanje vazduha u toku spavanja, preterana pospanost u toku dana, jutarnje glavobolje, gojaznost, visok krvni pritisak, problemi sa učenjem i pamćenjem, promene raspoloženja, smanjena koncentracija, osećaj depresije, suvo grlo posle buđenja i često mokrenje u toku noći - glavni su simptomi opstruktivne apneje u spavanju koji ukazuju na prisustvo problema - objašnjava dr Vukčević.

  • Faktori rizika
  • 1. Prekomerna telesna težina.
  • 2. Obim vrata veći od 44 cm.
  • 3. Usko ždrelo, uvećani krajnici, duža resica, mala brada.
  • 4. Opstruktivna apneja u porodici.
  • 5. Korišćenje alkohola i sedativa.
  • 6. Pušenje (do 3 puta povećava rizik pojave opstruktivne apneje u odnosu na nepušače). 

Ovaj poremećaj karakterišu prekidi ili poteškoće u disanju tokom spavanja. Osobama koje pate od opstruktivne apneje disajni putevi su uži od uobičajenih – kada se mišići ždrela opuste, nepce pada unazad, što može dovesti do blokade disajnih puteva.

- Prestanak disanja može trajati od 10 sekundi do preko minut. Prekidi se mogu javiti od pet do više od sto puta u toku jednog sata, a pri svakom od njih opada nivo kiseonika.

Opstruktivna apneja u spavanju češće se javlja kod muškaraca i gojaznih ljudi, dok pojedinci koji boluju od ovog poremećaja obično nisu ni svesni da prestaju da dišu u toku spavanja. Usled ponovljenih epizoda buđenja (kojih može biti i do nekoliko stotina tokom noći) osoba se ujutro budi umorna i pospana. Ako je zatvaranje disajnog puta delimično, nastaje hrkanje. Najčešće partner u krevetu primećuje epizode prestanka disanja, a u slučaju glasnog hrkanja odlazi iz spavaće sobe – ističe Lisin sagovornik. 

Dijagnostikom i lečenjem poremećaja disanja pri spavanju u našoj zemlji se bavi tek nekoliko centara u Novom Sadu, Beogradu i Kragujevcu. Troškove dijagnostike pokriva Republički fond za zdravstvenu zaštitu dok troškove lečenja snosi sam pacijent. 

Bolest se najčešće javlja posle 30. godine života, nešto češće kod muškaraca nego žena, ali se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, pa i kod dece.

Bolesnicima se savetuje da ne konzumiraju alkohol u poslepodnevnim i večernjim satima jer on pogoršava apneje. Ukoliko se apneje javljaju samo kod spavanja na leđima bolesnicima se savetuje da u džep na leđima pidžame ušiju tenisku lopticu koja će im tokom noći smetati i tako ih onemogućavati da spavaju u neželjenom položaju. Redukcija prekomerne telesne težine se preporučuje svim bolesnicima sa opstruktivnim apneičkim sindromom.

Kod značajnih anatomskih deformacija savetuje se operativna korekcija ili nošenje oralnih aplikacija. Jedini efikasni način lečenja srednje teških i težih oblika apneja u spavanju je primena uređaja sa kontinuiranim pozitivnim pritiskom. Ovaj aparat se sastoji od male turbine koja stvara pozitivni pritisak vazduha koji struji preko maske na lice pacijenta.

Time se disajni put održava stalno otvoren. Ovaj visokosofisticirani uređaj radi gotovo bešumno i komforan je za bolesnika. Sami bolesnici ga rado upotrebljavaju jer uz CPAP spavaju mirno, bez osećaja gušenja, i bude se odmorni.

Ukoliko se ne leči, ovo oboljenje može povećati rizik od visokog pritiska, srčanog napada, moždanog udara, preterane gojaznosti i dijabetesa. Takođe, može povećati i rizik od nepravilnog rada srca, pogoršati srčanu insuficijenciju, kao i uticati na povećanje rizika od nezgoda na poslu ili pri vožnji.

Tekst: Vesna Stanimirović