Dvadeset prvi vek je doneo čovečanstvu savremeni način življenja i nove oblike komfora. Ali, šta nam je oduzeo? Pre svega, udaljio nas je od prirode! Naša ishrana je drugačija i ispunjena veštačkim aditivima. Navike su nam promenjene, ritam života ubrzan, a stres sve prisutniji.

Danas je, više nego ikad, važno da oslušnemo sebe i prirodu oko nas, da shvatimo da nismo savršeni, i da smo svi ranjivi. Važno je da prepoznamo prve znake i simptome kojima nas organizam upozorava da nešto nije u redu. 

Jedan od najranjivijih sistema u organizmu je naš metabolizam. Poremećaji ishrane, loše varenje, osećaj nelagodnosti u stomaku i izmenjena peristaltika (pokreti) creva - prvi su znaci da nam je metabolizam narušen. Za pravilno funkcionisanje metaboličkog sistema, veliki značaj ima niz supstanci - među kojima je magnezijum, nedvosmisleno, najvažniji.          

Magnezijum je široko rasprostranjen mineral u ljudskom organizmu. Značajan je za brojne fiziološke procese, pre svega za pravilan rad kardiovaskularnog i nervnog sistema, kao i za aktivnost mišića. Ali i za koordinaciju preko 300 enzimskih sistema našeg energetskog metabolizma, zbog čega se i naziva menadžerom metabolizma. 

Pre svega, magnezijum je neophodan za proizvodnju energije u ćelijama organizma. Što ima više magnezijuma, to će naše ćelije bolje da funkcionišu. Ovaj mineral takođe ubrzava metaboličke procese i stimuliše enzime za razgradnju masti, a najnovije studije upravo potvrđuju njegove efekte na smanjenje telesne težine.    

Pored toga, magnezijum je i najefikasnija prirodna supstanca protiv stresa, jer deluje umirujuće na naš nervni sistem. Na isti način jača i srce. Naime, hronični stres dugoročno narušava rad srca i integritet krvnih sudova. Ukoliko imamo dovoljne količine magnezijuma u organizmu, sprečićemo neželjene efekte u kardiovaskularnom sistemu, opustiti mišiće i regulisati krvni pritisak.    

Prvi znaci i simptomi deficita magnezijuma su: pojačana nervna napetost, glavobolja, ukočenost mišića, loša cirkulacija, usporen metabolizam i hronični umor. Svim simptomima je zajedničko da enzimi kojima upravlja magnezijum nisu dovoljno aktivirani. Laboratorijski, ovaj deficit teško može da se potvrdi, pa je utoliko značajnije klinički prepoznati prve simptome. Nakon višegodišnjeg stresa i manjka magnezijuma, mogu da se razviju bolesti kao što su visok krvni pritisak, poremećaj srčanog rada i psihičke smetnje.    

Najbolji izvor ovog elementa su integralne žitarice, lešnici, bademi, orasi i mineralna voda bogata magnezijumom. Preporučeni dnevni unos magnezijuma je 300 miligrama dnevno, a prema najnovijim evropskim smernicama i 375 miligrama.  Paradoksalno je da su naše potrebe za magnezijumom sve veće - zbog stresnog načina života, a sa današnjom ishranom ga unosimo sve manje!

To treba učiniti ukoliko prepoznamo znake deficita. Pored toga, dodatni magnezijum može da se primeni i u prevenciji, u stanjima pojačanih potreba organizma: tokom duže izloženosti stresu, u slučaju nedovoljnog unosa usled restriktivne ishrane, kod uzimanja pojedinih lekova koji potenciraju eliminaciju magnezijuma (na primer, diuretici - lekovi za izbacivanje tečnosti), zatim kod oboljenja creva, ali i alkoholizma. 

Uz konsultaciju sa lekarom, moguće je koristiti magnezijum i u okviru standardnih protokola za lečenje pojedinih bolesti kao što su srčane aritmije, migrena, poremećaji raspoloženja i hronična opstipacija (zatvor).             

Kao i kod svake supstance, mogu da se jave znaci suficita, pre svega mučnina i dijareja (proliv), prilikom preteranog unosa. Međutim, to se javlja jako retko, i to uglavnom kod osoba koje imaju problema sa bubrežnom funkcijom. 

Asist. dr Janko Samardžić,
Akademski specijalista eksperimentalne farmakologije
Medicinski fakultet Univerziteta u Beogradu