Glukoza je jednostavni šećer, monosaharid. Najznačajniji je izvor energije i pokretač svih aktivnosti u našem telu. Zbog toga u telu moramo imati na raspolaganju dovoljne količine glukoze koja unutar ćelije služi kao osnovni izvor energije. Naime, često se pogrešno misli da samo osobe kod kojih je dijagnostikovana šećerna bolest imaju glukozu u krvi.

Glukoza se u krvi stvara od hrane koju uzimamo u obliku različitih vrsta ugljenih hidrata, belančevina i masti. Glavni potrošač glukoze u krvi je mozak (2/3 glukoze), dok se ostala glukoza pohranjuje kao rezerva energije u druga tkiva u obliku glikogena ( jetra i mišićno tkivo). Glukoza je potrebna za mišićni rad i za sve procese u organizmu, uključujući i rad mozga, pa je tako i najznačajniji izvor energije.

Ukoliko beta ćelije pankreasa ne mogu stvoriti dovoljno insulina, u tom slučaju glukoza ne može ući u ćelije i biti iskorišćena već se nakuplja u krvi, gde i merimo povišenje njenog nivoa. Stanje hiperglikemije nije bolno, ali je vrlo opasno, naročito ako traje danima ili godinama. 

Normalne vrednosti: 3,5-6,1 mmol/l

Pad glukoze u krvi se manifestuje kao hipoglikemija i karakteriše je mišićna slabost, nedostatak koordinacije i konfuznost.  Dalji pad glukoze u krvi (približno 2,5 mmol/L) dovodi do hipoglikemijske kome.

Snižena koncentracija glukoze - hipoglikemija – hiperplazija, adenom i karcinom pankreasa, manjak hormona koji su antagonisti adrenalina, kod poremećaja u metabolizmu glikogena i ponekad kod bolesti jetre.

Povišena koncentracija glukoze - hiperglikemija – diabetes mellitus, feohromocitom, teške opekotine, šok, stanja organizma kada je povišen adrenalin.

Kako se određuje šećerna bolest

Šećerna bolest se potvrđuje na osnovu povišene vrednosti glukoze u krvi, najčešće natašte ( vađenje krvi - iz pune kapilarne krvi uzete iz prsta, ako su vrednosti veće od 6.7 mmol/L) ili u bilo koje doba dana (iz pune kapilarne krvi uzete iz prsta, ako su vrednosti veće od 11.1 mmol/L). Nužno je da se povišene vrednosti dokažu u najmanje dva nezavisna određivanja. Klinička slika, određivanje glukoze i acetona u mokraći dodatni su pokazatelji dijagnostike.

Autor: dr Sonja Ilić

Izvor: Stetoskop