Koje god da je godišnje doba, radni dan Dragice Stepanović (49) iz sela Suvodanje, udaljenog 24 km od Valjeva, počinje ustajanjem u četiri sata ujutru. Obaveze ove neumorne žene traju do kasnih večernjih sati jer, osim što sa suprugom Milovanom vodi registrovano Poljoprivredno gazdinstvo Stepanović baveći se ratarstvom, voćarstvom i stočarstvom, Dragica se takođe posvećuje i seoskom turizmu i okuplja goste iz zemlje i inostranstva.

Sva hrana koju turisti pojedu, njenih je ruku delo - od proizvodnje, preko prerade, do pripreme. Kratko i jasno, objasnila nam je da se na selu nema novca za kupovinu namirnica, pa su stoga pasulj sa koprivom i kolenicama, sarmice od zelja, proja, jagnjeća čorbica, kajmak, sir, slatko i sušeno voće u medu, deo ponude.

Najbolji prirodni izum.

Skoro da nema gosta koji se kući vrati bez barem jedne tegle Zmajčina - Dragičinog prirodnog izuma, patentiranog proizvoda koji je pre četiri godine proglašen za najbolju tehničku inovaciju na konkursu Privredne komore Srbije.

- Reč je o začinu za jelo od dvanaest vrsta povrća i koprive sa manjim dodatkom soli, kao jedinim konzervansom. Ime sam mu dala po nagradi Žena zmaj koju sam od Udruženja poslovnih žena Srbije dobila 2008. godine.

Jastuci punjeni travom.

Gosti znaju šta ih čeka u ovoj srdačnoj porodici - spavanje na jastucima od platna, koje je ručno tkano i punjeno sušenom travom, i boravak u etno-sobi, malom muzeju starih zanata i narodne radinosti.

- Imamo četiri kategorisana ležaja, a pošto nikad ne odbijamo goste, dešava se da im suprug i ja ustupimo našu sobu. Vajat je više izložbeni prostor, ali ako neko leti poželi tamo da prespava, zašto da ne? Tu smo da ispunimo želje gostiju. Imamo i letnjikovac u kojem stotinu ljudi može da ruča - zadovoljna je domaćica.

Veče rezervisano za hobije.

A kada završi sa obavezama na imanju i oko stoke (krave, ovce, koze, svinje i kokoške) i kad isprati goste, Dragica se u večernjim satima prepušta hobijima koji joj „pune dušu” - izradi suvenira od prirodnih materijala, šivenju i ikonovezu. Minijature tradicionalnog kreveta i stolova i stolica, činije, jastučići punjeni lekovitim biljem, šustikle, narodna nošnja i drugi predmeti raspoređeni su u etno-sobi gazdinstva Stepanović.

- Turistima su se do sada najviše dopali gostoprimstvo, kvalitetna i zdrava hrana i netaknuta priroda, a suprugu i meni je najvažnije da gosti iz Suvodanja odlaze zadovoljni - kaže Dragica na kraju razgovora.

Gosti žele mir.

- Goste nikad prvi ne ispitujemo o privatnom životu, a u dublju konverzaciju uključujemo se tek ako sami požele da sa nama nešto podele. Bili su nam i Francuzi, Ukrajinci, Belgijanci... Mnogi vide putokaz pa prespavaju ovde po povratku sa mora. A po novom pravilniku smemo da primamo samo one koji se najave turističkoj organizaciji. Nisam pametna kako ćemo to da izvedemo - iskrena je Dragica.

Nenad Blagojević

LepaiSrecna U jedan dan Dragice Stepanović iz Suvodanja stanu brojne obaveze – poslovi na imanju i oko stoke, bavljenje seoskim turizmom i ikonovezom, ali i proizvodnja začina koji je sama izmislila.