Na sastancima zaposleni su dužni da ili isključe mobilne telefone ili smanje zvuk zvona.

"Odgovaranje na pozive u ovim prilikama smatra se neučtivim i nekulturnim", navodi se u tekstu.

Predsednik države oslovljava se sa "gospodine predsedniče", dok je njegova

supruga "gospođa". Na isti način (u zavisnosti od pola) se oslovljavaju predsednik vlade i Skupštine Srbije. Monarh se oslovljava sa "vaše veličanstvo", a njegova supruga "veličanstvo", do princu treba reći "vaše visočanstvo".

PROČITAJTE JOŠ: Cvetni bonton: koje cveće pokloniti dami i šta koji cvet znači

Ministri se oslovljavaju sa "gospodine" ili "gospođo ministre", dok su svi ostali ispod njih samo "gospodin" ili "gospođa".

Sa "preosvećeni" treba se obraćati vladiki (episkopu), sa "oče" ili "oče igumane" igumanu, "vaša eminencijo" koristi se u obraćanju nadbiskupu. Župnik je u ophođenju "velečasni", reisul-ulema je "muftija", a imam "efendija".

Preporuka je da se u zvaničkoj komunikaciji koriste sve ove titule, dok se u neformalnom razgovoru posle dužeg poznavanja može preći sa "vi" na "ti".

Upravo ovako treba da izgleda garderoba koju na radnom mestu nose zaposleni, ali je važno i da ona bude primerena prilici. Treba voditi računa o tome da postoji razlika između dnevnog i večernjeg odevanja, kao i odeće za posebne prilike.

Takođe, propisano je da cipele moraju da budu zatvorenih prstiju, da su suknje koje nose dame do ili malo ispod kolena, kao i da bi trebalo da imaju pristojno dekoltirane bluze sa pokrivenim ramenima.

Prostorije u kojima se odvijaju razgovori moraju da budu pažljivo odabrane i dekorisane. To zapravo znači da ta dekoracija treba da bude svedena, kako ne bi okupirala pažnju sagovornika.

Ovaj interni dokument od čak 18 strana u velikoj meri bavi se i tehničkim i protokolarnim detaljima, od toga kako se postavljau zastave, ko kako sedi na sastancima, kako izgleda doček recimo inostranih gostiju, kada se i kako razmenjuju pokloni...

Osim ovog, Ministarstvo je donelo i direktivu u kojoj se detaljno uređuje komunikacija sa javnošću.

Tekst: Lana Gedošević

Izvor: Kurir/Tanjug