Mitska viljuška, skromnog oblika, artefakt je iz 13. veka i samo jedan od mnogih koji su bili predstavljeni na izložbi "Gozba" u Galeriji nauke i tehnike SANU od 15. do 30. oktobra. 2014. godine.

"Viljuške koje je publika mogla da vidi na našoj izložbi pronađene su u Sopoćanima i po svoj prilici su iz 13. veka. Nema sumnje da ih je mogla priuštiti samo elita", objašnjava autor izložbe Tamara Ognjević, istoričar umetnosti, pisac i gastroheritolog.

Na srednjovekovnom dvoru Nemanjića jelo se viljuškom, a vlastela u Rasu već od 12. veka jede breskvu.

U spisima srednjovekovnih autora ređe se nailazi na opise gozbi u enterijeru srpskog vladarskog dvora ili vlastelinskog doma, još ređe se takvi prizori mogu videti u slikarstvu nemanjićke i postnemanjićke epohe.

"Sve do jačanja srpske vlastele, od epohe Stefana Dečanskog, na naslikanim trpezama koje vidimo na našim srednjovekovnim freskama, jedva se identifikuju sadržaji malobrojnih, ali raskošno ukrašenih posuda. Uz obavezan hleb, belu rotkvu, poneki nož i tanjirić, promakne pokoja staklena čaša, zanimljiva viljuška ili pitosi iz kojih se toči vino", kaže Ognjevićeva.

Gozbe su bile samo izuzetno privilegija običnih ljudi.

"Raskoš trpeze na kojoj se jede iz zlatnih tanjira, na kojoj se servira i suvo i sveže voće, te kolači i kvalitetna riba iz Dunava, mogao je svojim visokim gostima ponuditi kralj Milutin Nemanjić krajem 13. veka. I tada samo izuzetno i u slučaju izaslanika vizantijskog cara, učenog Teodora Metohita, kome je trebalo pokazati da je dom Nemanjića dostojan braka s vladajućim domom najvećeg carstva ondašnje hrišćanske vaseljene", kaže sagovornica.

Meso je na stolu dominiralo u doba mrsa, a izvori jasno pokazuju da su se na gozbama Nemanjića mogli naći i plodovi mora, smokva, bademi i pomorandže.

"Već od 12. veka vlastela u Rasu jede breskvu, a tlo srpskih zemalja još od pamtiveka obiluje najrazličitijim vrstama šumskog voća, gljiva i divljači. U planinskim regijama dominira jagnjentina, ali se jela i svinjetina, a useljeno i suvo meso predstavljaju prestižan srpski izvoz u srednjem veku", dodaje sagovornica.

Srednjovekovnom proizvodnjom hrane dominiraju proizvođači sira i meda.

"Sir od kozjeg i ovčjeg mleka je proizvod koji strani trgovci rado primaju umesto novca u razmeni sa lokalnim stanovništvom, a pčelarstvo prva „profesija“ čiji status definišu vladarski ukazi i različiti propisi", kaže autorka izložbe „Gozba“.

Izložba "Gozba" predstavila je i zanimljivo posuđe iz Starog Rasa, Kruševca i Stalaća, koje su naši preci koristili za pripremu hrane. Hrana se kuvala u loncima i pekla u crepuljama.

"Posuđe za pripremu hrane po pravilu je od keramike, izuzetno se nailazi na gvozdene ili bronzane kotliće kakav je pronađen u Rasu. Staklene čaše i fine boce su luksuz čak i na bogataškim trpezama sve do početka 15. veka", navodi sagovornica.

Izvor: Kurir