Koliko god da joj je obeležavanje dosadašnjih jubileja, kako kaže, bilo omeđeno mukom i materijalnim gubicima, toliko ju je sopstvena energija terala da uvek ide napred i da uz lični kvalitet stigne do naredne „okrugle” godišnje cifre. 

Naša poznata modna dizajnerka Verica Rakočević (65) nije odustajala ni kad je tokom priprema proslave prve decenije rada u modi 1993. godine izgubila oko 250.000 tadašnjih maraka, kao ni kad joj se nešto slično ponavljalo još koji put. Poučena iskustvom, opuštena i bez tenzije, ove godine obeležava 30 godina uspešne karijere i umetničkog rada koje će krunisati 11. maja prikazom kolekcije za aktuelnu sezonu, inspirisane cvetom autohtone vrste Ramonda Serbica iz okoline Niša koji ima moć da oživi kada ga potpuno uvenulog potopite u vodu.  

Nameravate li da „podvučete crtu” u životu?

- Mnogo se bavim sobom na svim nivoima i čitam literaturu koja može da mi pomogne da budem srećna. U skladu sa svojim prvim pravilom „ne postoji ni juče ni sutra nego danas” uživam u svakom danu, bilo da je dobar ili loš. U dobrom zaista uživam, a loš pokušavam da pretvorim u dobro. Jedan moj divni prijatelj kaže da su nam određene količine zdravlja, uspeha, slave i materijalnog bogatstva zacrtane.

Da li u životu pamtite samo lepe stvari?

- Ne, pamtim ja sve jer me lepe stvari čine srećnom a ružne me uče i pokazuju mi šta ne treba da uradim sledeći put. Dok sam bila mlađa pitala sam se koliko je istinita ta priča da je svako doba lepo na svoj način. Razmišljala sam o tome šta može da bude lepo u starosti, iako se starosti plašim jedino u pogledu nemoći da sami brinete o sebi. Ali, kad sam došla u te godine i te kako sam spoznala kvalitet života, shvativši da je sadržajan i dobar, da sam srećnija i rasterećenija, i da uživam. 

Slavite li rođendane?

- Imam jedno lepo malo ali odabrano društvo, mali krug prijatelja. Viđamo se redovno, ali gledamo da za rođendane jedni druge na specijalan način iznenadimo. 

Ulaze li i novi ljudi u taj vaš krug?

- Ako imate mnogo prijatelja, onda vam to nisu pravi prijatelji, dok onaj mali krug treba paziti i čuvati. U moj život ulaze poznanici i novi ljudi sa dobrim energijama. 

Neposredni ste u kontaktu sa kupcima svojih kreacija i volite da popričate sa njima, za razliku od nekih kreatora koji misle da treba da budu „nedodirljivi”.

- Zavisi o kojima pričate. Moje kolekcije su tematske, one traže istraživanje i znanje i namenjene su onima koji to umeju da razumeju. A ja sam uvek uz te ljude. Nemam problem da, ako treba, budem prodavačica u svojoj radnji, da popričam sa klijentima, da čujem, recimo, kakve haljine treba da budu da bi bili još srećniji... Imala sam zadovoljstvo da sedim sa Robertom de Nirom, Kim Bejsindžer i drugim velikim planetarnim zvezdama. Verujte mi da su upravo ti veliki ljudi najnormalniji. 

A oni u Srbiji?

- Kod nas postoji jedan strašan paradoks i ovde je vrlo lako postati popularan. Za mene nije to kompliment, već kad vam kažu da imate kvalitet. U odličnoj knjizi Romantični egoista Begbede kaže da su u današnjem vremenu nevrednosti postale vrednosti, a da se vrednosti povlače u jedan uzak krug. Tako je i u ovom mom poslu. Da sam htela mogla sam da imam imperiju i pet fabrika, ali sve to traži kompromise. A ja nisam za njih ni u privatnom ni u poslovnom životu. Ne pristajem nikada na ono što može da ruinira moje ja. 

Gde su danas mladi kvalitetni ljudi?

- Tu su. Znate kako kaže ona lepa rečenica - samo retki nađu retke, a izuzeci izuzetke. Moji saradnici Veljko Kuzmančević koji šest meseci pravi muziku i Dušan Jovović, profesor na fakultetu, vrsni mladi intelektualci, sami su mi se javili i priključili se projektu iz ljubavi prema lepom, bez materijalnih zahteva. Nismo tražili jedni druge - prosto smo se našli. Kad sam pitala Dušana: „Razumem sebe što nisam otišla odavde zbog dece i obaveza, ali zašto ste se vi vratili?” - on mi je odgovorio: „Ako bismo svi otišli iz Srbije, šta bi onda ostalo od nje?” Ovi mladi ljudi pokazuju da se sporim koracima ipak nešto menja u ovoj zemlji i da će bar sledeće generacije živeti u uređenom društvu sa mnogo svesnih ljudi.

Tekst: Nenad Blagojević