Nije bilo lepšeg načina da naša reprezentativka u tekvondou Milica Mandić (21) završi 2012. godinu od priprema za naredne Olimpijske igre baš u Rio de Žaneiru.

U januaru kada su se srpski tekvondisti prvi put kvalifikovali za ovo svetsko takmičenje počela je Miličina zlatna godina.

Nastavila se osvajanjem srebrne medalje na Evropskom prvenstvu u Mančesteru, pa bronzane na Svetskom studentskom takmičenju u Južnoj Koreji, da bi vrhunac bio letos kada je iz Londona u Beograd donela zlato.

Kako proslavljate nove godine?

- Sa porodicom i prijateljima, najčešće u kućnoj varijanti. Pošto u toku godine nemam mnogo vremena za njih, sve nadoknadim tokom prazničnih dana.

U ponoć, šta sebi poželite?

- Najvažniji su mi zdravlje i sreća članova porodice jer su mi oni sve, a posle toga idu novac i ostalo.

Kako se radujete kada vam se ispune želje? 

- Volim da podelim sreću sa drugima! Kada je o sportskim uspesima reč, osim mene, za moj uspeh zaslužan je veliki broj ljudi: treneri, ceo prvi tim, porodica... Kad slavimo, slavimo dugo.

Šta vas „na prvu loptu“ učini srećnom? 

- Kad sam u lošem raspoloženju dan mi oduševe ljudi koji mi, iako je prošlo više meseci od osvajanja medalje, priđu na ulici i čestitaju. Usreći me i sestra kada me iznenadi tako što mi donese kafu. Uživam u malim stvarima.

Kako biste opisali svoj stil odevanja? 

- Omiljena kombinacija su mi: majica, farmerke, "starke" i kožna jakna, dok sam na treninzima stalno u trenerci. Kao i svaka devojka volim da se doteram i našminkam i da lepo izgledam. Kad god imam priliku - obučem suknjice i haljinice.

Šta vas prvo asocira na novogodišnje praznike iz detinjstva?

 - Porodična okupljanja sa decom mojih godina, igranje, radost, gomila hrane oko nas i naravno, Deda Mraz.

Kako ste se snašli ove godine kada je o medijima reč? 

- Bilo je naporno pošto nisam navikla na toliku medijsku pažnju. Moj život je podeljen na period pre i posle Londona. Prvo je bilo zanimljivo, ali posle nekog vremena sam se zamorila pričajući istu priču. Ali, sve to ide uz zlatnu medalju. 

Nenad Blagojević