"Optimizam je pozitivan osećaj po pitanju budućnosti, samopouzdanje i vera kako će sve biti u najboljem redu", kaže doktor Kristin Karter sa Univerziteta u Kaliforniji, autorka knjige "Raising Happiness: 10 Simple Steps for More Joyful Kids and Happier Parents".

Dobra doza samopouzdanja i vere optimiste navodi da sve brige vide kao kratkotrajnu kočnicu. Na primer, kada neki od prijatelja optimiste ne želi da sedi sa njim u autobusu, optimista će pomisliti kako taj drugar samo želi da malo popriča sa drugim drugarom, koji - igrom slučaja - sedi malo dalje. "Optimisti nemaju velika objašnjenja za male stvari, ne prave od muve slona", kaže doktor Tamar Čenski, psiholog iz Filadelfije. "Kada nešto krene nizbrdo, dete pesimista će pomisliti kako će tada sve krenuti istim putem, i da je najverovatnije ono uradilo nešto što je samo bilo uslov nekog takvog sleda loših događaja", smatra Čenski. Što se tiče primera iz autobusa - dete pesimista bi sigurno pomislilo kako ga prijatelj ne voli, mrzi, kako misli da je dosadan, i da zbog toga niko nikada neće ni želete da se druži s njim.

VIŠE: Koga deca kopiraju (VIDEO)

Kao što možda i znate, optimizam je (kao i pesimizam) nešto što je dete u prilici da nauči, što znači da mu nije urođeno. To znači da možete osmisliti kako da naučite svog mališana optimizmu, i da svakodnevno vežbate s njim. Čenski preporučuje roditeljima da vode računa o reakcijama koje mogu naučiti i navesti dete na "sve ili ništa" razmišljanje, poput "ovako nešto se uvek dogodi" ili "ništa ne radim kako treba". Umesto toga, on predstavlja "ponekad su moji prijatelji fini prema meni" ili "ponekad naš tim i pobedi". Čak je nekim pacijentima dao za zadatak da nacrtaju "ponekad" kao posudicu soli, kako bi taj crtež postao šaljivi podsetnik na ovaj "dodatak".

Takođe, ako je dete uznemireno zbog loših ocena, prvi korak bi bio razumevanje da ga te ocene muče. "Ono što najčešće govorim deci je 'čujem te, razumem te' ", kaže pedijatar Lin Keni. Naučite dete da se nosi sa stvarima koje mu se događaju a koje mu se ne dopadaju. Podelite parče papira na dva dela. Na jednoj strani napišite (na primer) "loše ocene" a na drugoj "potrebno je mnogo truda za dobre ocene, ali jak sam, i uspeću". Pokažite mu čari motivacije. Sa druge strane, nemojte često dolaziti u situaciju da izgovarate "odlična ocena, kako si pametan!" jer dete može da stekne utisak da je pametno samo kada ima odlične ocene, te će biti pod stresom od želje da ih apsolutno uvek i ima, iz straha da vas ne razočara ili da se ne naljutite.

Na drugoj strani teksta pročitajte kako da vodite dnevnik sreće

PageBreak

Trudite se da svakodnevno razgovarate s detetom na temu "da možeš da uradiš bilo šta, šta bi to bilo?". "Ovde nije u pitanju realnost", kaže doktor Karter i dodaje kako je stvar u "jednostavno razmišljanju, i sanjarenju o budućnosti. Svaki put kada se dete bavi takvim temama ono, zapravo, vežba optimizam". Na kraju, uz osećaj sreće takvog jednog sanjarenja, verovatno će samo sebi dati "vetar u leđa" uz pomoć kog će svoje snove i ispuniti.

"Deca koja su još u predškolskim ustanovama često postavljaju pitanja o tome šta ljude iz njihovog okruženja čini srećnim a šta tužnim. Nikada neće pitati zašto su ljudi srećni, ili tužni", kaže doktor Kristin Lagatuta. Zato bi bilo dobro da vodite dnevnik sreće. Skrenite im pažnju, i navedite ih da razmišljaju o tome šta je njih nasmejalo u jednom danu. To što će spoznati razlog svoje sreće može im pomoći da kreiraju pozitivna očekivanja. U ovom dnevniku takođe možete zapisivati i datume veselih momenata, poput posete baki i deki, ne dozvolite da vaše dete pamti samo datume kada je trebalo da idete kod zubara, ili na šišanje.

VIŠE: 4 ključa za tajnu sreće

Potrudite se zajedno sa svojim detetom, i stvorite pozitivno okruženje u kom ćete uživati. "To je kao kada učite novi jezik. Neki to brzo obave, nekima treba malo više vremena, ali svako uspe", rekla je optimistično doktor Karter.

Izvor: Lovesensa.rs