„Ima više od dvadeset, možda čak i trideset godina kako se bavim ovom baštom, a poslednjih nekoliko godina potpuno sam joj posvećen. Želeo sam da moje dvorište bude prepuno cveća i biljaka, da bude lepo oku i da u njemu može da se uživa.

Mislim da sam to postigao, ali će vremenom sve biti još bolje i lepše”, kaže Nemanja Gavrić iz sela Urovci kraj Obrenovca.

Na Konkurs za najlepšu baštu 2012. godine prijavio se želeći da podeli svu tu lepotu sa čitaocima magazina „Moja lepa bašta”. Stručni žiri mu je dodelio specijalnu nagradu za dekorativnost leja i vodene površine.

 „Bašta je velika, ima više od dvadeset ari, pa imam redosled po kojem radim. Prvo u rano proleće sadim cveće, lale, narcise, jagorčevinu, dodajem sezonske cvetnice kako koja stiže, presađujem... Lečim biljke kojima je to potrebno, prihranjujem... Baštu održavam redovno, zakidam pelcere, odsecam, orezujem... Volim kada je moja okolina lepa i prijatna”, objašnjava naš domaćin, inače zaposlen u obližnjoj termolelektrani, i dodaje da ga pokreće ljubav prema cveću pa mu zato ništa nije teško. 

Najupečatljiviji elementi u bašti su cvetne leje, koje bogatstvom boja i oblika kao i veličinom ostavljaju bez daha, ali i vodena površina. Ogroman i uredan zeleni tepih prosto mami da se izujete i bosi hodate po mekoj travi. 

„Travnjak je ogroman, a ravan je i gust kao tepih, jer mu posvećujem posebnu pažnju. Valjam ga i ravnam svake godine, prihranjujem, zalivam i kosim redovno, a za to mi je potrebno najmanje sat-dva. Kosim svakog petka, sem kada je neki praznik. Nekada i dva puta prođem, kao što to rade na stadionima. A verujem da je najbolji prirodni travnjak, onaj koji uspeva na području na kojem je zasađen”, otkriva Nemanja tajnu ove lepote čitaocima „Moje lepe bašte”. 

Pored cveća Nemanja obožava i ptice. Prošle godine je pokušavao da pripitomi dva pauna, ali su već bili odrasli, pa nije uspeo. Zato sada ima solarne paunove koji noću osvetljavaju baštu. Obožava svetiljke, pa ih u bašti ima više od četrdeset. 

„Kad noću upalim svetla, bašta izgleda kao park! Umesto plastičnih ogradica koristim drvo, kamen i gvožđe, prirodne materijale koji su dugovečni. Posebno sam ponosan na letnjikovac u borićima, u kojem je prijatno i kada je napolju više od četrdeset stepeni.” 

Za zalivanje koristi baštovansku vodu koju crpi iz dubine od 20 metara i koja sadrži sve hranljive sastojke potrebne svakoj biljci i travnjaku, ali koristi i sredstava za prihranu i lečenje biljaka (za cvet, list...).

„Obožavam da radim u bašti, da je obilazim i osluškujem. Družim se sa svakim cvetom i biljkom, razgovaram s njima. Umem da ostanem i do 2-3 ujutro. Znam kad je moje cveće gladno, žedno, bolesno, zdravo, radosno... ”.  

A bašta ne bi bila bašta kada u njoj ne bi mogao i da uživa s najmilijima: decom i unučićima, prijateljima, rođacima i svima onima što se dive lepoti koja predstavlja njegov život! Uživajte i vi u video snimku, kao i u galeriji slika ispod njega.

Tekst: Marija Jakob i Slađana Milosavljević za Kotu S

LepaiSrecna Kamenom uokvirene leje, fontana i letnjikovac među borićima čine baštu Nemanje Gavrića pravom oazom za uživanje. Pogledajte zašto je ovaj ljubitelj cveća dobio specijalnu nagradu za dekorativnost leja i vodene površine na konkursu "Najlepša bašta Srbije" 2012. godine