Krupni, perasti listovi na vitkoj stabljici visine oko 30 centimetara i krupne cvasti ljubičastoružičaste ili bele boje koje cvetaju celog leta čine valerijanu pravom lepoticom. Ipak, poznatija je po svojim lekovitim svojstvima zbog kojih je rado gajena i može biti vrlo unosna.

Lekovitu supstancu sadrži koren - u njemu je, u proseku, oko 1odsto etarskog ulja. U tom ulju je lekovit barnilizovalerijanat kojeg ima oko 10 odsto. Koristi se u medicini i narodnoj medicini, veterini, kozmetičkoj industriji i parfimeriji.

PROČITAJTE VIŠE: Valerijana: najbolji lek za nesanicu i bolne menstruacije

Poznata pod imenima macina trava ili odoljen, valerijana predstavlja i dobru pašu za pčele - dobija se lep, cenjeni med posebnog mirisa i ukusa.

Ovu biljku valja sejati u gustim redovima i to krajem oktobra i početkom novembra ili u proleće, krajem februara i početkom marta. Premda nema preterane zahteve u pogledu sastava zemljišta, idealna je plodna i rastresita podloga, koja nije preterano teška.

PROČITAJTE VIŠE: Domaće kapi valerijane za smirenje

Nije osetljiva na niske temperature, pa može izdržati i mrazeve do 20 stepeni ispod nule.

Koren valerijane se vadi i suši od septembra do novebra, a prosečna težina korena je 120 grama. Pažljivom negom, koja uključuje i prihranu mineralnim đubrivima ili stajnjakom kao i redovno okopavanje, može se dobiti i korenje nekoliko puta veće od prosečnog.

Valerijana jeste višegodišnja biljka, ali se gaji kao jednogodišnja (ne podnosi monokulturu),  a dvogodišnja samo za seme. 

Izvor: Moja lepa bašta