Na Staroj planini, oko 1.100 metara nadmorske visine kod Crnog vrha, nalazi se jedno od pet prirodnih staništa velike, dzinovske visibabe, koja je se, pored istočne Srbije još samo može pronaći na retkim mestima u Turskoj, Grčkoj, Bugarskoj ili nekim istočnoegejskim ostrvima, piše Tanjug 25. februara 2014. godine.

Srbija je jedna od retkih zemalja u Evropi gde se visibabe mogu naći i na njenim prirodnim staništima, uglavnom u teško pristupačnim predelima planina iznad 1.000 metara nadmorske visine, ili i bukovim i hrastvoim šumama, a ne samo u vrtovima. "Velika ili džinovska visibaba, posebno je ugrožena vrsta, jer se u Srbiji može naći na svega pet lokaliteta, to je visibaba koja se najčešće gaji u vrtovima, ali su njena prirodna staništima u svetu, sve ređa", kaže Filip Jovanović, student završne godine doktorskih studija Šumarskog fakulteta u Beogradu koji se posvetio istraživanju visibaba. Malo je poznato, rekao je on Tanjugu, da od dvadeset vrsta visibaba, samo mali broj, možda dve ili tri vrste mogu se u pravom smislu nazovu vesnicma proleća.

Prema rečima Jovanovića, najveći broj vrsta ovih biljaka počinje da cveta mnogo ranije i završava sa cvetanjem najkasnije do prolećne ravnodnevnice, a ima i visibaba koje cvetaju u jesen. On je objasnio da je malo poznato da su visibabe na listi ugroženih vrsta i da je Srbija jedna od retkih zemalja u Evropi u kojoj se visibabe mogu naći i na nekoliko prirodnih staništa. "Broj njihove populacije opada, a posebno je ugrožena vrsta koja je u narodu poznata kao velika ili džinovska visibaba ugrožena zato što se u Srbiji može naći na svega pet lokaliteta", obajsnio je Jovanović. Prema njegovim rečima, u zemljama Zapadne Evrope postoje čitava udruženja ljubitelja visibaba, takozvanih galantofila.
"Njihova ljubav ka visibabama poprima fanatične razmere pa su oni često spremni da izdvoje velike sume novca da otputuju u razne delove sveta kako bi samo videli visibabe kako rastu na njihovom prirodnom staništu, poput ovih u okolini Pirota"", naveo je Jovanović i dodao da je to čak i šansa za razvoj turizma u našim krajevima. "Na Zapadu ima mnogo galantofila koji bi sigurno u velikom broju dolazili ovde kako bi samo videli mesta gde visibabe rastu u prirodnom staništu", naglasio je Jovanović. Visibabe imaju i primenu u fitomedicini u kojoj se alkaloidi iz visibaba koriste za spravljanje lekova koji se koriste za simptomatsku terapiju Alchajmerove i drugih bolesti", navodi Jovanović, koji je jedan od retkih istraživača u Srbiji i Balkanu koji se bavi proučavanjem ove interesantne, ali za proučavnje vrlo zahtevne biljke.