Lepa turska glumica Džejda Duvendži (37), koju smo upoznali kao Lejlu u "Domaćicama sa Bosfora" i Benu u "1001 noći", u subotu 19. decembra 2015.  venčala se sa  kolegom Bulentom Šakrakom (38), s kojim se upoznala na setu serije "Zakon ljubavi".

Njoj je to treći a Bulentu drugi brak. Skromnu ceremoniju za tridesetak prijatelja organizovali su u jednom planinskom hotelu. Džejda je nosila jednostavnu venčanicu od čipke, a njena četvorogodišnja kćerkica Melisa, koju je dobila u braku sa Enginom Akgunom, bila je u venčanci sličnoj maminoj. Slavlje je, pišu turski mediji, trajalo do duboko u noć.

Džejda je inače sredinom decembra izabrana za najbolju majku 2015. u Turskoj.

Ova hrabra žena se, naime, već četiri godine bez roptanja nosi sa zdravstvenim problemima kćerkice Melise koja boluje od cerebralne paralize.

< />

Posted by Ceyda Düvenci on Monday, December 21, 2015

 “Zahvaljujući mojoj Melisi saznala sam šta je to fatalizam", rekla je glumica u govoru zahvalnosti. “Hvala joj što je mene izabrala, jer sam ja majka najnežnijeg deteta. Ova nagrada nije moja već Melisina".

U intervjuu koji je tim povodom dala Ajše Arman, prvoj dami turskog novinarstva koja piše za "Hurijet", otvoreno je progovorila o kćerkinoj bolesti, šoku koji je doživela kad je to saznala i stalnoj borbi da njeno dete živi što normalnije.

Mala Melisa je, naime, dan nakon rođenja dobila krvarenje na mozgu pri čemu je došlo do većih oštećenja. Da bi je što bolje rehabilitovala, Džejda je svakog leta vodi u Ameriku i Švajcarsku na lečenje. Sama, jer se od Melisinog tate razvela kad je devojčica imala oko godinu i po. On, očigledno, nije mogao da izdrži taj pritisak.

"Kad su mi doktori rekli da moja beba ima cerebralnu paralizu, zatvorila sam se u kuću i isključila telefone, jer ni sa kim nisam mogla da razgovaram. Danima sam se pitala zašto se to desilo baš mom detetu", otkrila je glumica u intervjuu, "Onda sam počela da istražujem tu bolest. Snabdela sam se knjigam na tu temu i neprekidno čitala. Htela sam da znam šta nas čeka, na šta moramo da budemo spremni. A onda sam shvatila da se oštećenja na mozgu mogu prevazići tako što se aktiviraju delovi koje inače ne koristimo. To mi je ulilo nadu. Na kraju sam sebi rekla: ‘Stvarno nije bitno zašto se desilo. Ja je moram pripremiti za što samostalniji život, da nikome ne bude na teretu. Zajedno idemo u tu borbu. Nema odustajanja, umor za mene ne sme da postoji’. Jer prvih šest godina su najvažniji. Ono što se tada uradi presudno je za dalji život. Potrebna je svakodnevna fizikalna terapija kako bi se aktivirale nove neuronske veze. Za to treba sastaviti jaku ekipu. Ali, nažalost, u Turskoj nije postojao stručnjak za Melisin uzrast, kao što ne postoji ni psihološka podrška za porodice koje se susreću s tim problemom".

Sa fizikalnom terapijom devojčica je počela kad je napunila pet meseci. Svakodnevne vežbe tokom nekoliko godina dale su rezultata, mala Melisa je počela da hoda. Doduše, uz pomoć šetalice i specijalnih visokih čizama koje joj drže noge, ali i to je ogroman pomak koji je i rezultat lečenja u San Francisku. Devojčica je, inače, veoma društvena, duhovita i pametna, kaže njena mama. Iako su predviđanja lekara bila sasvim crna.

Melisa vidi samo 35 posto i veoma lako se uzbudi, pa zbog toga ne može u običnu školicu. Ali mama lavica i tu je našla rešenje:

Sa Melisom se mora smireno razgovarati, pogotovo što brzo gubi pažanju. Zbog toga sam je upisala u Montesori školicu koja ima jedinstven pristup svakom detetu. A i ja ne priznajem reč invalid, te tako i nju odgajam. Kad od mene nešto zatraži, podstaknem je da to sama uradi i onda je pohvalim. Šetalici je dala ime Džordan, po doktoru iz San Franciska. Sad nam je cilj da hoda bez nje i na tome radimo veoma, veoma polako. Ima četiri godine, ali odlično govori engleski, nučila ga je od terapeuta u Americi.

A glavni cilj mama Džejde je da njena kćerkica jednoga dana bude sasvim samostalna i nezavisna.

Posted by Ceyda Düvenci on Sunday, December 20, 2015

"Svako u ovom životu ima neki zadatak. Moj je, očigledno, da Melisi omogućim da bude samostalna, da sama o sebi vodi računa i ostane dostojanstvena. Ali nemam samo ja dete sa posebnim potrebama, niti sam usamljena u borbi za njegovu budućnost. Sa tim se kod nas susreće svaka četvrta porodica. Razlika je jedino u tome što moj glas o tome može da se čuje jer sam poznata i privlačim pažnju."  

I kao što ne odustaje od borbe za Melisinu samostalnost, Džejda ne odustaje ni od potrage za ličnim emotivnim ispunjenjem, pa je najavila venčanje sa Šakrakom. Doduše, da bi zavarala trag i ceremonija ostala van domašaja medija, rekla kako je svadba zakazana za januar 2016.

"Ne odustajem od ljubavi a ni od želje da imam još dece", kategorična je Džejda Duvendži.  

Tekst: M.R. 

Izvor: Lisa