Sve popularniji, ali mnogim baštovanima kod nas još nedovoljno poznat, limun "mejer" je nova zvezda među citrusima!

Vrsta limuna pod nazivom "mejer" potiče iz Kine, gde se najčešće uzgaja kao ukrasno drvo. U SAD ga je doneo agronom Frenk Mejer 1908. godine, a po njemu je ova vrsta limuna i dobila ime. Iz Amerike se limun "mejer" limun proširio i u Europu.

Veruje se da je limun "mejer" nastao ukrštanjem limuna i mandarine ili obične pomorandže.

Drvo ovog slatkog limuna dostiže 2 do 3 metara u visinu, a obično mu treba oko četiri godine da iz semenke izraste u drvo. Plod je okruglast, tamnije žutonarandžaste boje i sadrži do 10 semenki po plodu. Limun "mejer" ima slatkast, manje kiselkasti ukus i mirisnu, jestivu koru.

Prvo i najvažnije u gajenju ovog citrusa je da pronađete pravo mesto za njega. Drvo "mejera" jeste relativno otporno, ali ne podnosi niske temerature i najbolje uspeva u toplim klimatskim uslovima.

Bez obzira na to da li je u saksiji (u našim uslovima) ili je zasađeno u zemlju, drvo ovog limuna zahteva najmanje šest sati sunčeve svetlosti. Leti mora obavezno biti napolju, na svežem vazduhu, dok ih tokom zime treba uneti u zatvorenu svetlu prostoriju (najbolje na zastakljeni balkon), gde se temperatura ne spušta ispod 10 ° C. Usled nedostatka svetlosti biljka može odbaciti listove, pa je ogolele grane potrebno skratiti, kako bi iz istih početkom proleća poterali mladi izdanci.

Zalivajte biljku svakoga drugog dana, tako da zemlja uvek bude vlažna. Najbolje je da saksiju stavite na tacnu punu šljunka, to će omogućiti drenažu a takođe će pomoći što se tiče vlažnosti. Drvo limuna ne voli suvu klimu. Prskajte lišće vodom par puta nedeljno. Tokom letnjih vruć́ina, zalivajte ih češće, jer  zahtevaju velike količine vode, posebno u periodu vegetacije od aprila do kraja septembra.

Za maksimalan prinos đubrite biljku u kasnu zimu i rano proleće.

Limun "mejer" je popularan i kao ukrasno drvo zbog svoje kompaktne forme, čvrstoće i produktivnosti. Veoma je dekorativno i pogodno za gajenje u saksijama.