Parovima koji žele da dobiju decu a ne mogu, to predstavlja najveći izvor stresa i patnje. U situacijama kada su jasni medicinski razlozi zbog kojih ne može da dođe do začeća, partneri imaju mogućnost ili da se leče (ako je to moguće), ili da prihvate da ne mogu biološki da imaju decu - i onda ili da odustanu od želje za detetom, ili da se angažuju oko usvajanja.

Međutim, postoji "poseban" problem sa kojim se neki parovi suočavaju: oboje su dobrog zdravstvenog stanja, nalazi su im uredni, biološki mogu da imaju dete, ali do trudnoće ipak ne dolazi. Ukoliko takva situacija potraje nekoliko meseci ili, čak, godina, može se pretpostaviti da se radi o psihogenom sterilitetu, odnosno o nemogućnosti začeća prvenstveno iz psiholoških razloga.

Kada emocije onemogućavaju začeće

Na osnovu i teorije i prakse, prva pretpostavka je da do trudnoće ne dolazi jer partneri prolaze kroz izuzetno stresan period. Ukoliko se u njihovom životu dešavaju neke neželjene promene, ako svesno ili nesvesno procenjuju da je celokupna životna situacija teška, a da će sa detetom biti još teža - telo reaguje na emocije i onemogućava začeće. Obično, kada par reši neka krupna životna pitanja (preseljenje, siguran posao, odvajanje od roditelja…) - dešava se da spontano dođe do trudnoće.

Osim stresa, na pojavu psihološke neplodnosti značajno utiče i stav koji osoba ima prema trudnoći i detetu. Iako neko na svesnom nivou žarko želi dete, moguće je da se na nesvesnom nivou plaši kako će dete da naruši odnos sa partnerom, ili da će da izgubi svoje slobodno vreme i posveti ga detetu. Ako se dete iz bilo kog razloga posmatra kao "pretnja", to takođe može da dovede do psihogenog steriliteta.

Problemi ove vrste mogu vrlo uspešno da se razreše psihoterapijski. Kada partneri postanu svesni svojih skrivenih osećanja - mogu da odluče kako će da se postave prema njima, a naknadno mogu i da redefinišu svoja očekivanja od roditeljstva. Kada dođe do toga da procene situaciju realistično, bez idealizovanja i "katastrofiziranja", dešava se (mada ne uvek) da se i telo opusti, i da spontano dođe do začeća.

Faktori rizika za sterilitet

Mnogi lekari naglašavaju da poremećaji u ishrani (preterana mršavost ili gojaznost) značajno smanjuju mogućnost začeća. Iako se ova vrsta poremećaja ispoljava na fizičkom nivou, njihov uzrok je i psihološki.

Zato je, osim dijete, važno da se radi i na uklanjanju psiholoških uzroka zbog kojih se kod nekog uopšte javio problem u ishrani. Uz pomoć psihoterapije, osoba „odbacuje“ uverenja, osećanja i ponašanja koja su dovela do toga da ima problema sa ishranom, i angažuje se na usvajanju zdravog stila života. To dovodi do regulacije telesne težine, a samim tim se i mogućnost začeća značajno povećava.

Nekad se iza neplodnosti krije strah od odgovornosti, odnosno želja osobe da ostane u poziciji onog koji prima, a ne onog koji daje. Roditeljstvo je samo po sebi zahtevan i naporan posao, pa ljudi koji su navikli da im se ugađa i da od drugih dobijaju ono što žele - imaju problem da promene svoju "perspektivu" i uđu u ulogu onog ko pruža.

Tekst: Žaklina Milenković

Izvor: Lepa & Srećna