Obavezno posetite groblje ili crkvu i zapalite sveću.

Srpska pravoslavna crkva i vernici sutra obeležavaju Velike zimske zadušnice.

Tog dana se obeležava sećanje na sve preminule. Ide se na groblja ili u crkve i pali sveća.

Crkva je propisala posebne dane – Zadušnice, i to četiri puta godišnje.

Zimske zadušnice su u subotu, pred Mesne poklade, u subotu pred Duhove su letnje zadušnice, Miholjske su u subotu pred Miholjdan, a jesenje, Mitrovske zadušnice u subotu pred Mitrovdan.

Na dan zadušnica ide se u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i parastos na kojem sveštenik vinom preliva žito, a posle službe ide se do grobova pokojnika. Na grobovima se pale sveće, a sveštenik obavlja kratki obred i kadi grobove.

KAKO TREBA DA SE MOLIMO NA ZADUŠNICE: zašto je važno da se molimo za naše preminule i mislimo na njih

Na groblje i u crkvu se nosi kuvano žito koje podseća na Hristove reči da zrno tek kad umre rod donosi, i to ne u mraku, nego u svetlosti Sunca.

Crno vino, kojim sveštenik preliva žito, označava Božje milosrđe kojim se zaceljuju rane greha.

Sveća je simbol svetlosti Hristove, koja treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih.

Skoro uvek padaju u mesec februar, pa su po tome i dobile naziv "februarske zadušnice". Spominju se već u tipiku Velike carigradske crkve u ΙΧ­Χ veka. Iz kanona ovoga dana kojim su obuhvaćeni svi ljudi cele vaseljene i razni vidovi upokojenja, vidi se da se Crkva moli za: "umrle u gradovima, pustinjama, na zemlji i na svakom mestu; za careve, sveštenike, arhijereje, braću, drugove,srodnike, za sve rodove, staro, mlado, decu, sisančad."

Kanon dalje nabraja razne vrste smrti i moli se za one: „što grob pokri,što voda pokri, rat pokosi, zemljotres obuhvati, ubice ubiše, oganj spali;koji umreše u moru, na zemlji, u rekama, izvorima i jezerima, od zverova, ptica, zmija, u pustim mestima; koji umreše od žalosti ili radosti naprasno, koje ubi mač i konj, grad, sneg, ili zemlja zasu; koje ubiše čarobni napici, otrov; koji padoše s visine, drveta ili poginuše od železa ili kamena; od groma, u pukotinama zemlje, od mora, odotrovnog ujeda, konjskog gaženja, davljenja ili vešanja“.

Pošto su vezane za početak Vaskršnjeg posta, to su i ove zadušnice pokretne, tj. nemaju određeni datum.

Nedelja u kojoj se drže ove zadušnice, naziva se još i Zadušna nedelja. To je treća nedelja pred Vaskršnji post, koja pada između Sebične i Bele nedelje, koja se još naziva i Mesopusna nedelja.

U ovoj nedelji se ne priprema ruho za neveste, jer ono dugo neće biti potrebno, pošto se od nedelje posle ovih zadušnica, pa sve do Pobusanog ponedeljka ne održavaju venčanja.

Izvor: Kurir