Porodična slava

je proslava onog hrišćanskog svetitelja na čiji su dan naši preci primili hrišćanstvo i koga su izabrali za svog zaštitnika i zastupnika pred Bogom. Slava se prenosi sa oca na sina i gotovo se nikad ne menja. Ukoliko naka porodica izumre, oni koji naslede njihovu imovinu, u većini slučajeva smatraju svojom dužnošau da, pored svoje slave, prime i njihovu. Žena, ako ostane udovica, zadržava slavu svog muža. Slavu, prema mišljenju Srpske pravoslavne crkve, treba slaviti uvek, ma u kakvim se prilikama čovek nalazio: u sreći i nesreći, u radosti i u žalosti. Treba samo razlikovati bitno od nebitnog – odvojiti proslavljanje svetitelja od gozbe, a slavu od veselja.

Više: Kalendar poznatijih srpskih slava

Seoska ili gradska slava

je proslava svetitelja koga je za svoga zaštitnika izabralo neko selo ili grad. Toga dana litija ide kroz polja ili glavne gradske ulice i prinose se Bogu i svetitelju molitve za dobro i sreću tog mesta i svih njegovih žitelja. Zaštitnik srpske škole je prosvetitelj i prvi arhiepiskop, sveti Sava. Proslavlja se kao školska slava svih srpskih škola. I pojedina srpska društva, poslovna udruženja i esnafi treba da imaju svoju slavu, svog zaštitnika. Poznato je da je u doba Nemanjića sveti apostol Stefan bio zaštitnik srpske države. Zato svi srpski vladari uz svoje ime nose i ime Stefan. Od svetaca, u narodu se najviše slave Sveti Nikola, Sveti Jovan, Sveti Đorđe (Đurđevdan i Đurđic), Sveti Arhanđeo (Aranđelovdan), Sveti Luka i Sveti Vrači.

Više: Osnovni običaji kojima se obeležava slava

Šta se poklanja

Kada idete nekome na slavu, običaj je da nosite poklon: za domaćicu cveće, a za domaćina piće. Naravno, možete pokloniti i nešto drugo, ali sa cvećem i pićem sigurno nećete pogrešiti. Jedino što treba da izbegavate jesu lični pokloni, poput garderobe, parfema, knjiga, jer darujete nešto što će koristiti porodica a ne pojedinac.

Tekst: Žaklina Milenković

Izvor: Lisa