Da bi se meso ispeklo, bila je potrebna vatra, a ona je ljudima služila i da se ogreju i da osvetle prostor. I tako su ljudi, okupljeni oko toplote, svetlosti i hrane, stvorili prvu – prakuhinju.

Stari Egipćani su nam na slikama ostavili brojne zapise o funkcionisanju kuhinje. Oni su obožavali svetkovine, a njih nije moguće zamisliti bez bogate trpeze s raznovrsno pripremljenom hranom. Stari Grci su svoje zlatno i srebrno posude ukrašavali dekoracijama punim rafinirane lepote i elegancije.

U kućama Starog Rima kuhinja je zauzimala važno mesto, bila je to dobro opremljena prostorija, puna posuda i posluge. Srednji vek je degradirao kuhinju i sveo je na posudu okačenu iznad otvorenog ognjišta. U 17. veku u kuhinjama se upotrebljavalo bakarno posuđe, ali i ono od čelika i srebra. U 19. veku Viktor Igo je romantično zapisao: „Kuhinja je svet, a ognjište njegovo sunce”! Krajem 19. veka nagla urbanizacija je uvela kuhinju u svaki stan, pa tako ona počinje svoj život zajedno sa ostalim stambenim prostorijama.

Nova uloga kuhinje

Tridesetih godina 20. veka počinje nagli razvoj tehnike, pa time i kuhinjskih aparata, a namera je da se olakša rad u domaćinstvu i unapredi svakodnevni kvalitet života u porodičnom stanu. Za razliku od engleske viktorijanske kuće, u kojoj je kuhinja bila u najdaljem kutku, izvan domašaja pogleda gostiju, savremena kuhinja je često u samom centru porodičnog života.

Između dva rata kuhinja u gradskim stanovima je velika prostorija, u kojoj su smešteni svi elementi za pripremanje hrane, kao i veći sto, koji služi za obedovanje prosečne i skromnije porodice, a u bogatijim kućama posluge. Posle Drugog svetskog rata nagli razvoj gradova i stambenih blokova doveo je do svojevrsnog tipa kuhinje-laboratorije, u kojoj se hrana samo priprema, a obeduje se u trpezariji odnosno dnevnoj sobi s trpezarijskom nišom.

U savremenom porodičnom stanu kuhinja služi za čuvanje namirnica, posuda i pribora, za njihovo pranje i za pripremanje namirnica, kuvanje i posluživanje. Za to su potrebni: donji kuhinjski ormani sa ugrađenom radnom površinom na visini od 85 cm, gornji kuhinjski ormarići dubine 30 cm, frižider, visoki orman-ostava za čuvanje namirnica, šporet, sudopera, mašina za sudove... Kuhinjski prostor može da bude organizovan na više načina: u jednom nizu, u dva paralelna niza, u dva niza pod uglom, u tri niza.

U standardnim stanovima kuhinje su relativno male prostorije, a zidovi su ispunjeni nameštajem u nizu. U većim kuhinjama može se iskoristiti i središnji deo prostorije, a to je rešenje u obliku „ostrva”. To je blok elemenata u kojem dominira šporet. Najbolje je da se kuhinjski nameštaj ugradi već prilikom izgradnje kuće ili stambene zgrade, a ako se naknadno planira, mora da se vodi računa o instalacijama.

Arh. Radmila Milosavljević