Pripada generaciji talentovanih stvaralaca, arhitekata, umetnika i dizajnera, koji su obeležili celu epohu. Iako njegov arhitektonski opus nije bio veliki, svega četrnaest dovršenih građevina i nekoliko enterijera, njegov rad je bio veoma važan za razvoj moderne arhitektonske misli.

Rođen je u Glazgovu i, očigledno obdaren urođenim smislom za lepo, bio uspešan u glazgovskoj Umetničkoj školi. Preko dana je rado kao šegrt kod arhitekte Džona Hatčisona, a noću učio. Danas se ime Hatčison ne spominje ni u jednoj enciklopediji, osim ako je u sprezi s Mekintošem, a akademija nosi njegovo ime. Mekintoš je bio odličan student i stalno je osvajao nagrade, pomoću kojih je putovao i istraživao arhitekturu Italije, Francuske, Belgije...

Istovremeno se u njegovom privatnom životu događaju stvari koje će uticati na sveukupno stvaralaštvo: upoznao je kolegu Herberta Meknera, a istovremeno i najveću ljubav svog života Margaretu Mekdonald, koja je imala sestru Fransis. Dva prijatelja zaljubila su se u dve sestre i istovremeno se venčali, a budući da su na umetnost gledali podjednako, osnovali su čuvenu grupu „Četvorka”. Zajedno su radili projekte za nameštaj, posuđe i pribor, a bavili su se i grafi čkim dizajnom i izradom plakata. Mekintoš nije zapostavljao ni arhitekturu. Naprotiv, krajem prošlog veka nastali su njegovi čuveni radovi kao što su zgrade glazgovske Umetničke akademije, glazgovske biblioteke i četiri čajdžinice. 

C. R. Mackintosh (1868−1928)
LepaiSrecna 
Stolice za sva vremena

Mekintošev stil u dizajnu nameštaja i enterijera je najindividualniji stil onog vremena. U tome se naročito ističu stolice. Svaki pojedinačni komad predstavlja svesno oblikovani element, koji je „sam sebi dovoljan”, ali koji s podjednakim uspehom može da postane i deo odgovarajućeg enterijera. Njegovi unutrašnji prostori zasnivali su se na dramatičnom kontrastu crne i bele boje. Čuvena je njegova stolica s visokim naslonom u obliku merdevina. Radio je stolice sa zaobljenim gornjim delom i one s dekorativno obrađenim naslonom. Njegove bele stolice deluju kao da su emajlirane, što se postizalo specijalnom tehnikom.

Kada je nemački časopis za unutrašnju dekoraciju iz Darmštata raspisao takmičenje, Margaret i Čarls su učestvovali pod šifrom „Der Forgel” (ptica). Iako je projekat bio nepotpun, ocenjen je kao sjajan i neviđen. To je bila tzv. „Kuća ljubitelja umetnosti”, koja je gotovo 90 godina ostala samo projekat kultnog, avangardnog i ličnog stila, toliko modernog da je i danas predmet divljenja. Neshvaćen, Mekintoš je 1914. godine otišao iz rodnog Glazgova, napustio arhitekturu i bavio se slikanjem akvarela i desena za tekstil, da bi, siromašan i bez posla, 1928. godine umro u Londonu.

Arh. Radmila Milosavljević