Četrnaestočlanom žiriju “Lisine” redakcije nije bilo lako, ali vođeni pismima njihovih supruga, odabrali smo pobednike – muževe koji uvek glasaju za romantiku, posvećenost porodici i višegodišnje poverenje.

Ulazak u finale u Lisinom izboru za Najboljeg muža, vikend koji će provesti u Kraljevu i poklon-paketi nisu mogli da dođu u boljem trenutku - baš u godini kada Irena Panajotović Pešić (28) i Momčilo Pešić (34), roditelji četvoro dece, proslavljaju deceniju braka.

Enterijer kuće koju su ovi kreativni ljudi iz Pirota dobili na poklon naklonošću Ireninih roditelja pravi je raj za mališane, a maštovitost i talenat za umetnost očigledni su u svakom kutku njihovog doma. Sve su sami sredili i ulepšali, lagano i bez žurbe.

Radionica "Naša mala porodična stvaraonica" za koju su napravili i stranicu na Fejsbuku ima, kako kažu, počasno mesto u kući. U poslednje dve godine aktivno rade umetničke slike u akrilu i pastelu, portrete, ikone, figure i portrete od gline, igračke za decu, ukrasne figure u papirnoj tehnici...

Zajedno su oslikali staklene površine sale za priredbe u vrtiću Prvomajski cvet.

- Vaspitačice Snežana i Slavica su nas pozvale i mi smo odmah pristali jer, ako nas nešto raduje i ispunjava, to je rad sa decom i za decu. Oslikali smo prozore i staklena vrata, što je obradovalo i njih i dečicu i direktora Miloša - kaže Momčilo i opisuje nam jedan svoj dan tokom kojeg kao bolničar obilazi stare ljude, peva sa bendom Oz i skuva ručak i umesi hleb.

- Kada su u prvoj smeni posle doručka, otpratim Matiju i Sergeja do škole, obiđem, presvučem i nahranim jednog deku koji je zbog starosti u krevetu, vratim se kući, popijem kaficu sa suprugom i spremim doručak devojčicama koje duže spavaju. Obavezno skuvam ručak „na kašiku”: grašak sa sitno naseckanim krompirićima, mešano povrće sa piletinom, pasulj, boraniju sa paradajzom iz flaše kojim neutrališem njen jak miris, čorbicu od zelja sa pirinčem i svašta još, po želji dece. To se kuva, a ja prelazim u "Stvaraonicu" u kojoj moja supruga već nešto radi sa decom. Slikanje i igranje traju do ručka - iskren je Momčilo koji predveče po drugi put obilazi deku, dok supruga za to vreme sprema večeru.

Duže od dve godine prihodi ove porodice su socijalna primanja koja Momčilo dobija zbog problema sa venama nastalim tokom rada u kasarni. Iako bolestan, nekoliko godina je radio u pekari, a uplašen da neće imati novca za porodicu - bavio se i molerajem. Radeći dva posla u istom danu, usled nedovoljno sna, premora i već oštećenog vaskularnog sistema, jednog dana, pukla mu je vena na zglobu desne noge.

- Trenutno živimo sa 27.000 dinara stalnih mesečnih primanja, a sve preko toga što zaradimo nađe svoje mesto u našem kućnom budžetu. Za dečicu nam oko garderobe pomaže stric moje žene čija su deca starija od naše, ali i veroučitelj Duško Vidačić zahvaljujući ljudima koje poznaje u crkvi. Novac lagano gubi vrednost, a ljudi smirenost i osmehe. Nikome nije lako, pa ni nama, ali ja se uvek setim nečega što mi je supruga rekla u jednom od teških perioda: „To kako se ti osećaš trenutno nimalo ne utiče na rešenje našeg finansijskog problema, ali je sigurno da će svima u kući biti lakše ako si smiren i nasmejan.” I ja se time vodim i danas - iskren je Momčilo, jedan od četiri Lisina najbolja muža.

Irenu i Momčila su jedne romantične zime spojili talenat i sklonost prema umetnosti. Ona je radila sa grupom umetnika na predstavi, a on se iz Bora tek doselio u Pirot.

- Predivan osmeh, topli dodir ruke i neprespavana noć bili su dovoljni da me Irena zaprosi u svitanje jutra. Tako je započeo naš zajednički život, koji je i danas, kao i na početku: nepredvidiv, stvaralački i nežan - iskren je Momčilo.

Romanom o svojoj supruzi "Ona je najvažnija" Momčilo je pobedio na konkursu "Pirotskih novina" i izdavačke kuće "Pi-Press" pa planira da ga uskoro objavi.

- Očekivanja muškaraca pre venčanja gotovo nikad se ne poklope sa stvarnošću u prve dve godine braka. Knjiga govori i o mojoj borbi sa genetskim komandama koje muškarca teraju da bude grub i gazdinski nastrojen prema svojoj supruzi. Ja sam se sa time izborio jer ljubav ne poznaje samovažnost i sujetu. Ona smiruje, tiho treperi i čini da surovost ovog sveta ne bude tako strašna. Naš moto je dobro se dobrim vraća jer kad učinimo dobro delo ono nam brzo na neočekivan način bude uzvraćeno.

Više detalja iz porodičnog života Pešiča možete pogledati u našoj galeriji slika.

Nenad Blagojević

LepaiSrecna "Predivan osmeh, topli dodir ruke i neprespavana noć bili su dovoljni da me Irena zaprosi u svitanje jutra. Tako je započeo naš zajednički život, koji je i danas, kao i na početku: nepredvidiv, stvaralački i nežan", iskren je Momčilo.