Žitelji aranđelovačkih sela Tulež, Venčane i Bukovik bili su u čudu kada im je pre dva meseca u štale ušla mlada veterinarka Dušanka Danilović (27) kako bi pregledala krave, ovce, koze i svinje. Dok u belom mantilu, sa stetoskopom oko vrata i sa diskretnom šminkom na licu, savesno i samouvereno obavlja sve preglede, svojim obrazovanjem i neposrednošću dobijala je poverenje poljoprivednika, koji, kako kažu, do sada nisu videli ženu veterinara. 

- Kada je prvi put trebalo da obavim rektalni pregled krave, meštani su mislili da sam na praksi. Bilo je dosta onih koji nisu verovali da žena može da radi ovaj posao, ali, čim sam obula čizme, zasukala rukave i pokazala svoje znanje, brzo su me prihvatili – priča mlada veterinarka dok službenim automobilom sa njenim kolegom Dejanom krećemo na teren, u selo Tulež.

PROČITAJTE JOŠ: Narodni običaji: krstak pokazuje da li ćete se udati do sledećeg Đurđevdana

Seća se i da su rođaci i prijatelji bili začuđeni kada se posle završenog Veterinarskog fakulteta u Beogradu vratila u svoju Trešnjevicu. Govorili su joj: „Ti si mlada, prljav je to posao, nije to za ženu“. 

- Žao mi je što mladi odlaze u grad, verujem da je to zbog slabih primanja u selu i lepšeg života u gradu, ali ja se ne bih menjala. Pošto volim prirodu i životinje, odlučila sam da ovde ostanem i zaposlila sam se u veterinarskoj stanici Marvenjak u selu Venčane - iskrena je. 

Veterinarka Dušanka Danilović, foto: Nenad Blagojević, Adria Media Group

Ova vredna doktorka za životinje odrasla je u Gornjoj Trešnjevici, selu koje se nalazi 17 kilometara od Aranđelovca i 20 od Topole, odakle svakog jutra u 7 sati svojim automobilom prelazi 36 kilometara do posla u Venčanu. U Bukoviku je čekaju kolege i sa njima nastavlja drugi deo puta, do ordinacije. 

- Najčešće lečimo krave i ovce, a meni lično su koze i ovce najdraže. Volim i telad. U sklopu obaveznog stažiranja prošla sam i malu praksu (psi i mačke), ali sam se ipak opredelila za krupne, domaće životinje. Drago mi je kad pomognem ljudima i njihovim životinjama koje su im najvažnije, jer mnogi od njih žive od poljoprivrede. I sama sam seosko dete i znam kako je teško živeti na selu.  

Posao veterinara nije lak jer kad dođe do nepredviđenih situacija sa stokom, radno vreme joj se produžava. Dušanka priznaje da je ponekad teško, ali ne posustaje. Kaže da na teren uvek ide sa jednim od četvorice kolega koji su uvek tu da joj pomognu. Na poziv, vredna ekipa iz Marvenjaka odlazi i u Ranilović, Dučinu, Drlupu, Sibnicu, Slatinu, Mirosaljce i Junkovac.

Prvu injekciju kravi Dušanka je dala u drugom razredu srednje škole, a prvi pregled koji je uradila bio je rektalni.

PROČITAJTE JOŠ: Prirodne lepote Srbije: kanjoni, parkovi i jezera koje morate videti

- Nije mi bilo svejedno kada je prvi put trebalo da iglom i špricem ubodem životinju, jer sam emotivna. Ali, sada je to postala rutina i kada dajem injekcije ne razmišljam o osećanjima – iskrena je Dušanka.

 - Volela bih da nastavim da radim ovaj posao, ali isključivo na selu, nikako u gradu. Želim da ostanem u kontaktu sa prirodom, sa ljudima sa sela i da radim na terenu, a ne u četiri zida u gradu – ispričala je Dušanka pred kraj razgovora i hitno otišla na pregled jajnika krave, koji je iskrsao tokom intervjua za Lisu. 

Dušanka je, inače, završila Srednju veterinarsku školu u Topoli, a zatim u roku diplomirala na Fakultetu veterinarske medicine u Beogradu. U Beogradu je živela kod svoje tetke Zlatije tačno onoliko koliko su joj trajale studije, a onda po završetku obavezne prakse i stažiranja, odlučila da potraži posao u svojoj Šumadiji. 

Tekst i foto: Nenad Blagojević