"Svi pljevaljski tamburaši, svirajte mi pjesme tužne, drugi ljubi usne njene što ostaše meni dužne", stihovi su koji govore o istinitoj ljubavnoj priči.

Za čuvenu narodnu pesmu koja je nastala 1986. godine mnogi misle da je stara i izvorna, a zapravo je autor teksta Ruždija Krupa. Danas, kad devojke koju je opevao više nema, Ruždija je ispričao u emisiji "Oko" na RTS kako se njegova ljubav sa čuvenom lepoticom iz Pljevalja završila.

"Morao sam da odem u Vojvodinu, ostala je u Pljevljima", kaže Ruždija. "Htela je da krene sa mnom, ali nije bilo uslova. Nije imalo gde da se živi, nije se bila odslužila vojska. Probao sam to sve da joj objasnim.

Ona mi je kazala: `Da znaš, prvi koji me zaprosi udaću se za njega`. Tako je i uradila. Formirala je porodicu, rodila dva sina i jednu ćerku. Muž joj je dugo radio u inostranstvu i napravio veliku kuću, imala je srećan život i jednu nesrećnu ljubav", kaže Ruždija.

Kako je nastala pesma Pljevaljski tamburaši
LepaiSrecna 

Prema sećanju čuvenog tekstopisca, dugo je pokušavao da napiše pesmu koja mu se nametala. Gomilali su se pesnički motivi. "Moj sirotinjski kvart pljevaljski u kojem sam živeo, reka Breznica", seća se Ruždija. "Ipak, pesma mi se nekako otimala. A kad je došao trenutak, kao da je nastupila eksplozija. Sve se uklopilo bez greške, nisam morao ništa da ispravljam."

Tekstopisac kaže da je i kompozitor i pevač koji ju je prvi otpevao to učinio "iz prve". Bio je to Crnogorac Mirko Rondović.

"Iz njegovih tekstova prosto izvire muzika", kazao je Mirko. "Poslao mi je desetak pesama, a na `Pljevaljske tamburaše` u prvi mah nisam obratio pažnju. Činilo mi se da je ona više lokalna.

Jedne noći mi se dogodi čudan san. Nalazim se u jednoj bašti i pojavljuje mi se neka melodija vezana za tekst koji mi poslao Ruždija. Probudim se i uključim magnetofon koji sam držao pri ruci. Usred noći otpevam strofu i foršpil. Kad sam ujutru ustao i preslušao, pomislio sam kako to može da bude dobra pesma." Tako je nastao hit čija slava ne prolazi već 35 godina.

Tekst: Lepa&Srećna / J. G.