Danas ni mene ne bi bilo da se Nenad i Sevdalinka tog lepog februarskog dana 14. februara 1951. godine nisu odlučili na ljubav i zajednički život. To je tada bio Sv. Trifun, dan kada se obrezuje grožđe... a danas mnogo poznatiji Dan zaljubljenih. Ponosan sam na njih iz 1001. razloga. Održali su svoju ljubav i toplinu svog doma uprkos svim nedaćama i teškoćama koje nosi život.

I sada kada su zakoračili u 9. deceniju života na licu imaju isti onaj osmeh, iskren i čedan koji su imali i na starim fotografijama iz mladosti. Smatram sebe pravim srećnikom što sam njihov unuk i što sam imao tu privilegiju da odrastem uz njih. Prisustvovali su svakom mom uspehu od malih nogu i bili velika podrška. I danas su moja podrška iako sam odrastao i svoj čovek. Volim miris nedeljnog ručka koji baka Sevda sprema svojim veštim starim rukama sa puno ljubavi. Volim kada se oko njenih specijaliteta okupi cela porodica.

Moji baka i deka su 62 godine u braku a i dalje se zovu "dušo" i pomažu, što je lepo videti. Izrodili su dvoje dece i izveli ih na pravi put. Imaju četvoro unučadi i jedno praunuče. Ponosan sam na njihovu ljubav, skromnost i poštenje. Voleo bih da mi budu živi i zdravi još mnogo godina jer oni su naši anđeli na zemlji.

Vladimir Krstić

Ovo je priča koju je Lisa izabrala kao jednu od najinspirativnijih na konkursu "Stari nisu stvari", organizovanom krajem 2013. godine.